уторак, 4. август 2015.

Beogradsko četvorojevanjđelje, prva štampana knjiga u Beogradu, izložena u Biblioteci grada Beograda

U BIBLIOTECI grada Beograda, 4. avgusta, biće izložena najstarija knjiga otisnuta u glavnom gradu: restauriran i konzerviran primerak “Beogradskog četvorojevanđelja”, koji se pojavio istog dana 4. avgusta 1552. godine.
U tom trenutku, grad se već više od tri decenije nalazio u sastavu Osmanskog carstva, pod vladavinom Sulejmana Drugog Veličanstvenog i na raskrsnici glavnih kopnenih i rečnih puteva. Pored domaćih Srba u njemu je je bilo i doseljenika iz BiH, Dubrovčana, Turaka, Grka, Jevreja, Jermena i Mađara. U Beograd su donoseći robu stizali i Arapi, Persijanci, Tatari,pa i ostali trgovci sa Istoka. Foto A. Stanković
Prvu beogradsku štampariju osnovao je u svojoj kući (sredinom 16. veka) knez Radiša Dmitrović. On je izlio štamparska slova, ali nije stigao da okonča “Beogradsko četvorojevanđelje”, smrt ga je preduhitrila. Njegov posao nastavio je Trojan Gundulić, stanovnik trgovačke kolonije Dubrovčana u Beogradu. Sticaj okolnosti hteo je da knjigu završi jeromonah Mardarije, iz manastira Mrkšina crkva. Zanimljiv je i podatak da štamparija nije nastala pod okriljem Srpske pravoslavne crkve (Paćka patrijaršija je, inače, obnovljena pet godina kasnije), već u gradu i svetovnoj sredini. Prva knjiga će ostati i jedina nastala u beogradskoj štampariji, jer štampanje će se nastaviti tek tri veka kasnije: sa obnavljanjem srpske državnosti u 19. veku, u Kneževini Srbiji 1831. godine. Koliko je zasad poznato, opstalo je četrdesetak primeraka “Beogradskog jevanđelja” (od kojih se u glavnom gradu se čuva četrnaest), a važno je naglasiti i da je Beograd bio jedini grad na Balkanskom poluostrvu koji je u 16. veku imao štampariju u kojoj su stvarane knjige na srpskoslovenskom jeziku...
- Pred poseticima će se naći knjiga koja je zaštićena zakonom kao kulturna baština od izuzetnog značaja i prvi put se izlaže na ovaj način - objašnjava mr Ljubica Ćorović , bibliotekar savetnik (na slici). - Reč je o primerku Grada Beograda koji je konzerviran ove godine, pre toga je bio u Narodnoj biblioteci Srbije. Odlučili smo da je ubuduće izlažemo svake godine na ovaj dan, jer želimo da što veći broj naših sugrađana vidi najstariju knjigu štampanu u Beogradu. Uostalom, štampana knjiga je najspostojanije svedočanstvo. Moderne tehnologije se stalno menjaju i usavršavaju, ali knjiga ostaje.
Zanimljivo je, po rečima naše sagovornice, što ova knjiga nije samo bogoslužbena već je i svedočanstvo o životu toga doba. Beograd je bio trgovačko i kulturno središte Balkana, jer su se turska osvajanja već pomerila daleko na sever:
- O tome svedoči i činjenica da su dubrovački trgovci našli svoj interes da štampaju jednu ovakvu knjigu. Dakle, posredno zaključujemo da je njihov napor bio motivisan uverenjem da će knjiga naići na dobar prijem, odnosno da će imati i materijalnu korist. A to znači da je bilo dovoljno pismenih Srba koji su se služili srpskoslovenskim jezikom - ističe Ćorovićeva.
Inače, ostali beogradski primerci se nalaze u NBS, Univerzitetskoj biblioteci, Patrijaršiji, Muzeju grada Beograda - ipak, posetiocima će biti dostupan samo primerak u Biblioteci grada Beograda. Kuriozitet je i da je svaki primerak drugačiji:
- Naš je karakterističan po crtežima slobodnom rukom, pronađenim pri restauraciji na unutrašnjoj korici knjige. Ne zna se ko je bio vlasnik i čitalac knjige koji je ostavio trag. Svaki primerak je drugačiji. Jer, nisu u svima sačuvane sve strane, različite su beleške na marginama (kao dragocene poruke iz prošlih vekova), a i korice su se razlikovale - bogatije za bogatije kupce... U nekom budućem periodu bi se moglo istraživati ko su bili njihovi vlasnici. Život knjige je posebna avantura: tek kad se protumače rukom pisane beleške, znaće se u čijem su se nalazile posedu. Beleške su skrivene, što znači da su se vlasnici ophodili sa poštovanjem i trudili da se njihovi zapisi ne vide na prvi pogled...

SKUPO ŠTAMPANjE
Podatak da “Beogradsko četvorojevanđelje” nije nastalo pod okriljem SPC, otkriva da je ona u to vreme (usled materijalnih okolnosti) davala prednost prepisivačkom radu: izlivanje slova i štampanje bilo je skup posao.
- Osnovna knjiga “Četvorojevanđelja” imala je bogoslužbenu ulogu, ali iz poslednja dva lista pogovora saznajemo i nešto o ove tri ličnosti, pa i vremenu u kome je nastala. Dokaz je da se srpska kultura dugo održavala pod turskom vlašću. Ne zna se u koliko je primeraka knjiga štampana, a zahvaljujući konzervatorskom timu NBS i posebno istoričaru Vladimiru Tomiću, otkrivamo podatke o Beogradu i životu 16. veka.

Izvor> Novosti: http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:560361-Vekovi-na-marginama, 1.8.2015.